Kad ste na Visu, obavezno morate probati ovu finu pogaču. Bila je hrana koja je odgojila naraštaje otočana, od sastojaka kojih je uvijek bilo dovoljno u ribarskim mrežama i otočkim vrtovima. Danas, ova siromaška pogača najpoznatiji je specijalitet otoka Visa. Postoji Viška i Komiška, razlika je što u Viškoj pogači nema rajčice, a u Komiškoj ima. Sprema se u skoro svim ugostiteljskim objektima, ali svojim ukusom ne zaostaje niti ona iz pekare. Priprema je jednostavna, potrebno je zamijesiti tijesto kao za pizzu, zamiješati sve sastojke zajedno i ostaviti na toplome da se digne. Za to vrijeme treba na ploške narezati rajčice i luk, te krupnije nasjeckati peršin. Kada se tijesto digne, razrežemo ga na dva dijela, veći i malo manji. Veći dio je donji i on prelazi preko rubova protvana, kojega smo prethodno nauljili maslinovim uljem. Na tijesto slažemo krupnije narezani luk, pa rajčice, pospemo peršinom, pa poslažemo inčune ( ne pregusto, jer su dosta slani i jakog okusa ). Prekrijemo manjim dijelom razvaljanog tijesta, spojimo sa donjim, a rubove donjeg zavrnemo prema gore da nadjev ne izađe van. Pogača, koju smo na mjestima proboli sa vilicom, pečemo 30-ak minuta na temperaturi od 200 stupnjeva.
Žumanjke odvojimo, pomiješamo ih sa uljem, soli i pecivnim praškom. Dodamo kvasac, koji smo prethodno izmrvili u mlakoj tekućini. Dodajemo sir, brašna koliko treba da se smjesa dobro poveže, te ostavimo stajati da se diže oko sat i pol.
Sezona divljih šparoga traje od 3 ili 4 mjeseca pa sve do početka ljeta, ove godine je sezona krenula ranije zbog toplijeg vremena.Možemo koristiti i uzgojene kultivirane šparoge , ali ako možemo sami nabrati ili kupiti na tržnici divlje dalmatinske ili istarske šparoge treba ih iskoristiti dok im je sezona.Šparoge, koje smo prethodno namočili u vodu, izlomimo i stavimo kuhati 10-ak minuta.Za to vrijeme, sitno sjeckamo luk, a pršut narežemo na rezance širine pola centimetra.Jaja umutimo i, po želji, dodamo malo mlijeka.Na vruće ulje stavljamo luk, na luk pršut i ocijeđene šparoge.Tako pirjamo par minuta. Na red dolaze jaja, koja ulijevamo preko šparoga i pršuta.Lagano miješamo i popaprimo.Uz ovo jelo dovoljna je šnita kruha i eventualno sezonska salata po izboru.
Na svakom većem placu, osim sira i vrhnja, možemo naći i druge domaće proizvode. U našem slučaju, tražimo kumicu koja nudi domaće tanko tijesto za štrudlu.U paketu obično imam do deset kora, što nam je dovoljno za ovaj fini tanki kolač.Sir i jaja pomiješamo, dodamo sol i vrhnje, pa raspoređujemo na prvu koru.Koru smo poškropili uljem, a filu lagano raspoređujemo sa žlicom ili špatulom.Svaku koru zasebno zarolamo i polažemo u protvan.Kad je protvan popunjen, sve premažemo uljem i pečemo pola sata na 200 stupnjeva.Kada je štrudla lijepo rumena, vadimo je van.Gotovu štrudlu možemo premazati maslacem, da bude fino mekana i sočna.
Miris domaćih krafni kakve su radile naše bake, sjeća nas na djetinjstvo i maškare. Teško je bilo čekati da se te slastice nesavršenog oblika ohlade i da ih napokon možemo kušati.Pjevanje karnevalskih pjesmica po kućama obično se nagrađivalo krafnama.Manje, veće, uglavnom bez punjenja i uvaljane u šečer, to su domaće krafne naših baka.Trebalo je razmutiti jajem žumanjke, šečer, uz dodavanje soli, ulja i mlijeka.Za pomagalo služila je kuhača. Na kraju se dodavalo brašno sa izmrvljenim svježim kvascem.Miješalo se kuhačom sve dok se tijesto nije sasvim povezalo i počelo odvajati od posude.Tijesto se zatim polagalo na stol posut brašnom. Valjkom se razvlačilo i čašom su se utiskivali krugovi. Krafne su se ostavljale stajati oko sat vremena da bi se digle.U dubljem loncu zagrijavala se veća količina ulja i krafne su se polagale u ulje, tako da su u njemu plivale.Pečene, valjale su se u običan šećer, koji bi se slabo primio za njih, ali svejedno su bile fine i slatke.Danas, krafnama se možemo počastiti svakodnevno i razim verzijama i punjenjima.Ipak, nadamo se da ovaj jednostavni starinski recept, neće otići u zaborav.
